Komunikacija s publikom najveci je problem suvremene umjetnicke produkcije. Prema istom nacelu specijalizacije po kojem se ravnaju ostale discipline ljudske djelatnosti i ona se zatvorila u sebe, postala nerazumljiva, a time i nezanimljiva svima koji u nju nisu ukljuceni. Ne ulazeci u daljnju teorijsku razradu uzroka i posljedica ovog fenomena, jer to nije cilj nego polaziste ovog teksta, istaknut cu samo cinjenicu da se kao voditelj galerije s njim svakodnevno susrecem. Po istom je uvidu ocito da se mladja generacija umjetnika nezadovoljna ovakvim stanjem stvari odlucila promijeniti predmet svoga djelovanja, nastojeci pri tom sacuvati onu bitnu posrednicku ulogu svoje profesije. Njih vise ne zanima posredovanje "slike" svijeta pomocu nekog medija, vec se okrecu njenom posredovanju unutar zivog drustvenog tkiva. Zbog svog se sirokog zamaha takva varijanta angazirane umjetnosti ne moze svesti pod impulzivnost umjetnickog aktivizma

Multimedijalni projekt "Zatvorena zbilja - Embrio" ciji su jednakovrijedni potpisnici Andreja Kuluncic (multimedijalna umjetnica i konceptor), Trudy Lane (online dizajner), Gabrijela Radek (sociolog), Matija Puzar (programer) i Ivo Martinovic (producent), prihvatio se ove metode na iznenadjujuce sveobuhvatan nacin. Animaciju publike autori su rijesili provociranjem jedne od neuralgicnih tema danasnjice - primjene genskog inzenjerstva na ljudsku rasu. Tema je zadnjeg desetljeca uzvitlala brojne rasprave koje su se odvijale unutar zatvorenih sfera znanosti i politike, a tek je posredovanjem masovnih medija postala jedna od brojnih paranoja koje obiljezavaju suvremeni zivot. Autori su precizno razradjenim razvojem projekta uspjeli temu otvoriti potencijalno sirokoj publici, omoguciti joj medij i prostor u kojem moze izraziti svoje misljenje. Okosnica projekta, istoimeni online rad, startao je prezentacijom u Galeriji "Miroslav Kraljevic" listopada 1999. godine. Koristeci se bitnim smjernicama nove umjetnosti, interakcijom i globalnom komunikacijom, rad je omogucavao sudionicima kreiranje virtualnog djeteta uz uvodjenje genetskih zahvata. Specijalan program koji je podatke "obradjivao" i usporedjivao sa stvarnom populacijom, bio je osnova mjesecnih panel diskusija strucnog tima i njihovog online izvjesca. Demokratski pandan strucnjacima predstavljala je mailing lista na koju su se mogli upisati svi zainteresirani, te potom dobijati i medjusobno komentirati sve podatke. Istovremeno s online dogadjanjima, autori su tijekom unaprijed odredjenog sestomjesecnog interaktivnog postojanja rada, organizirali 6 javnih diskusija sirom Hrvatske uz uvodnu rijec znanstvenika ciji se rad s bilo kojeg aspekta dotice genskog inzenjerstva. Ova praksa dozivjela je svoju kulminaciju ciklusom od 4 suceljenja tijekom dvotjedne i kako sada izgleda, zavrsne prezentacije projekta u Galeriji "Kraljevic". Na uvid je kao podloga dogadjanjima, ponudjena bogata video, foto i pisana dokumentacija uz finalnu mogucnost koristenja njegove interaktivne online funkcije. Najznacajnije je sto su se u prostoru posvecenom umjetnosti u zaru diskusije susretali filozofi, teolozi, lijecnici, biolozi, kemicari, nutricionisti, zeleni aktivisti, povjesnicari umjetnosti, sociolozi, bioeticari, umjetnici, geneticari i namjernici. Na trenutak je nadvladana specijalisticka rascjepkanost povijesnog trenutka, a umjetnicko poslanje na novi se nacin potvrdilo kao kreativni cin s potencijom objedinjenja svih naizgled disparatnih segmenata drustva.

Za postizanje ovog cilja ekipa Embrija objedinila je vise umjetnickih disciplina. Interaktivna online umjetnost nadopunjavala se elementima work in progress-a, mail art-a, umjetnicki koncipiranog projekta, site-specific i konceptualne umjetnosti, videa, drustveno angazirane umjetnosti... Lista nije iscrpljena. Cjelokupan tim narocito je ponosan na cinjenicu da je cjelokupan respektabilan projekt zacet unutar medija Interneta. Preko njega su se upoznali, razmjenjivali ideje i rjesenja, crpili pocetne podatke, stvarali prvi dizajn i konstrurali njegove elemente. Sve navedeno nadmaseno je uspjehom prethodno osmisljenog ukljucivanja inace pasivne publike u sastavni, stvaralacki dio projekta. Konzument se izjednacio sa akterom, galerija je postala vibrantno mjesto dogadjanja. Sterilni, bijeli kontejner modernisticke koncepcije izlaganja postao je socijalni laboratorij u smislu humane vizije Josepha Beuysa.

predgovor: Branko Franceschi

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Kada bismo poznavala ljudski DNA i mogli manipulirati genetskim kodom, buduci bi narastaji bili na milost i nemilost nama, kao i nesavrsenom drustvu koje cinimo...
Cilj projekta nije fiktivna igra s jos neispitanim mogucnostima genetike niti popularizacija znanstvenih otkrica, vec vrsta eksperimenta pracenja razvoja svjesti i znanosti, zapravo samo postavljanje pitanja: Koliko smo spremni sudjelovati u onome sto sami sebi omogucimo, odnosno tezimo omoguciti?
Autori