"Filozofija je cijelostoljeće na samrtnoj postelji, a mrijet joj se neće jer nijeispunila svoju zadaću. Tako se njezin oproštaj sa životommučno oteže. Tamo gdje nije skončala u pukom pisarničkomdjelovodniku misli, vuče se na umoru u blještavoj agoniji, ukojoj joj na um pada sve ono što je za života zaboravilakazati. Suočena s krajem, želi olakšati dušu i odati zadnjutajnu. Priznaje: velike teme, to su bile izlike i poluistine. Ti,navodno lijepi izleti u visine - bog, univerzum, teorija, praksa,subjekt, objekt, tijelo, duh, smisao, ništa - sveto je ništa. To su imenice za mlade ljude, autsajdere, klerike,sociologe.

´Riječi, riječi - imenice.samo zatrepere i tisućljeća otpadaju iz njihova lijeta´.(Gottfried Benn, Epilog und lyrisches Ich)".

Ove riječi Petera Sloterdijka izknjige "Kritika ciničkoga uma" bile su poticajem zarad koji je pred nama: deset pojmova olovkom ispisanih nazidovima galerije i mnoštvo plavih loptica na podu. Pojmovi -imenice: bog, univerzum, teorija, praksa, subjekt, objekt,tijelo, duh, smisao, ništa - "velike" riječi,stoljećima temeljne teme filozofije napisane su rimskomkapitalom, pismom kamenih spomenika, simbolom trajnosti ivječitosti. Diskretni sivi grafit olovke lako se briše sbijelih zidova galerije i u prividnu je neskladu sodabranim pismom. Na ovom zidu trajnost sustava i forme inestalnost materije supostoje. Ne sukobljuju se.

Rad je zamišljen za prostor ukojem je ostvaren. Galeriji se prolazi odozgo i posjetiteljnajprije zamjećuje pod. Zato on nije smio ostati prazan.Akcentiran je vizualno i sadržajno. Definiranje i promišljanjeodnosa prema izložbenu prostoru jedna je od konstantiJerkovićeva rada. Ni kod izlaganja slika on nije bio ravnodušanprema izložbenu prostoru: prilagođavao mu se artikulirajući ga.

U travnju 1996. godine, zaizložbu T.EST, nastao je rad slična koncepta, čija je izvedbauvjetovana stanjem zatečenim na licu mjesta, u jednom dvorištupokraj zagrebačkoga Cvjetnog trga. Navedeni pojmovi ispisani suplavim slovima na odbačenim betonskim elementima urbananamještaja - ostacima žardinjera.

Koristeći elemente osobnog,prethodno razrađenoga likovnog sustava (krug, plavo, riječi -citati) autor preispituje neke od temeljnih pojmova kojima sečesto nesvjesno i bez prava razloga "nabacujemo" kaolopticama. Imaju li ti pojmovi budućnost? Jesu li dostojnirimske kapitale? Ili su to riječi čije je doba prošlo, kakotvrdi Sloterdijk? Jesu li te riječi izgubile značenje i tek suimenice ispražnjena sadržaja?

Možda će nas autor njihovimupornim ponavljanjem i ispisivanjem potaknuti da razmislimo onjima, da ih prisvojimo i ispunimo značenjem.

U prethodnim radovima Jerkovićje "materijalizirao apstraktno i neograničeno" uplavim monokromima, plohama čiste boje, lišenim ekspresivnih igestualnih elemenata. Odabir monokroma istodobno jesamoograničavanje, ali i otvaranje meditaciji i kontemplaciji.Kao polja čiste boje osnovnih geometrijskih oblika (kvadrat,krug) ili s upisanim tekstom, te su slike svojevrsne mandale.Određene uzorkom (kao i kod mandale temeljenih na krugu ičetverokutu) one su zapravo uporište meditacije, likovnipredložak misaonog procesa, koji se, u ovom slučaju, zasniva natemeljima zapadne kulture (memoria, universus, cosmogonies...).

Kontinuitet misaone komponentedjela, nazočne i u izloženoj instalaciji, potkrijepljen jebrojnim simboličkim konotacijama njezinih pojedinih elemenata.Uz spomenutu simboliku pisma, važna je simbolika boje i oblika.

Rječnik simbola definira plavuboju najdubljom i najnematerijalnijom od svih boja, bojom duha,beskonačnosti i mudrosti. Bojom neba, najčišćom od svih boja.

Krug je savršen oblik najvećehomogenosti. Oblik bez početka i kraja. Simbol kozmičkog neba ivremena. Za Platona univerzum je kugla. Po Prorocima od Bogaemaniraju tri kugle koje ispunjaju tri neba. Jedna od njihje plava kugla - kugla mudrosti.

U radu "Imenice iloptice" krug - slika - ploha postaje tijelo - kugla.Preciznije: loptica koja se s povlaštena položaja na zidugalerije spustila na pod. Od kruga, objekta meditacije postala jeobjektom igre.

Kontemplativnost je postala igrom?

Meditativni um postao je ciničkium?
predgovor Markita Franulić

životopis:

Anto Jerković rođen je1958. godine u Tuzli. Diplomirao je slikarstvo na Akademijilikovnih umjetnosti u Zagrebu 1983. godine. 1983 - 1986 suradnikje Slikarske majstorske radionice HAZU u Zagrebu. Živi i radi uZagrebu.

Samostalne izložbe

1984.Zagreb, Studio galerije Forum
1985.Zagreb, Galerija RANS-a Pijade
1985.Zagreb,Galerija V. Nazor
1987.Nova Gradiška, Galerija Kerdič
1987.Zagreb,Galerija PM
1988.Zagreb, Galerija Studentskog centra
1989.Subotica, Nepszinhaz
1989.Ptuj,Pokrajinski muzej
1989.Zagreb,Izlog knjižare Znanje
1990.Beograd, Galerija Doma omladine ( Jerkovič, Perič )
1990.Zagreb,Galerija PM
1991.Zagreb, Galerija PM ( Jerkovič, Perič)
1991.Zagreb, Moderna vremena ( Jerkovič, Perič)
1992.Zagreb, MM centar ( Jerkovič, Perič )
1992.Zagreb, Studio muzeja suvremene umjetnosti
1993.Zagreb, Znanstvena knjižra
1993.Zagreb, Studio muzeja suvremene umjetnosti
1993.Zagreb, Galerija Beck
1993.Čakovec, Arhgall
1994.Zagreb, Cmrok ( Jerkovič, Kožarič )
1994.Požega, Galerija Hajdarevič
1994.Slavonski Brod, Muzej brodskog posavlja
1994.Dubrovnik,Galerija Kovačka 3 ( Jerkovič, Perič )
1995.Zagreb, Galerija Beck ( Jerkovič, Perič )
1995.Zagreb,Galerija Europskog doma
1996.Galerija Miroslav Kraljevič
1997.Čakovec, Centar za kulturu