"Uzmimo za primjer monokrom.Njegovo je pravilo da ekspandira poput polistirenske pjene. Onpokriva platno od ruba do ruba. Iza pojavljivanja svakog novogmonokroma ostaje sve manje prostora za one koji nadolaze. Usvakom sljedećem monokromu moralo bi biti više sadržaja irazloga za nastanak, naravno, ne gubeći karakter. Ako monokrom,sliku jedne boje, kao što ga je Yves Klein usmjerio prema nebu,usmjerimo prema sebi samom, dobit ćemo monokrom vlastite kose,očiju, kože, a možda i boju glasa ako je ona monokromna."

Nastao kao izraz potrebe zaoslobađanjem slikarstva od bilo kakvih drugih primjesa izvansamog slikarskog mišljenja, od svih ideja i značenja koja nisučisto slikarstvo, monokrom je utjelotvorio ogoljelu vizualnusenzibilnost. Sve to anticipirao je Maljević još početkomstoljeća težeći "Čistom djelovanju" i"apsolutnoj Bespredmetnosti" kao konačnim ciljevimasuprematizma 2. Američki hard-edge slikari 50-ih i 60-ih godina(primjerice Ad Reinhardt i Barnett Newman) do krajnosti ističuautonomnu boju kao jedino sredstvo slikarskog govora, samo posebi dovoljno. Slika je tek vizualna činjenica, predmet kojem jeodstranjeno svako simbolično značenje, koju ne trebaobjašnjavati, već jedino doživljavati, osjećati. No, to jedanas na kraju 20. stoljeća već odavno usvojena činjenica,dostignuće kojega je besmisleno posebno isticati, a kamoliponavljati. Da bi u našem vremenu bio relevantan likovnidogađaj monokrom treba podršku ideje, podlogu umjetničkogkoncepta, dodatni razlog nastanka.

Iako naznake interesa za monolitnugradnju slike naziremo u njegovom prethodnom ciklusu -"Zvukovima", na prvi pogled vrlo je neobično da seRončević, izuzetan kolorist, samoograničava na takominimalističko djelovanje kao što je "slika jedneboje" kako sam kaže. Ipak, ovu pojavu treba promatrati ukontekstu sve naglašenije analitičke komponente unutar Igorovogslikarstva posljednjih nekoliko godina. Njegovi ciklusi grupirajuse oko tema kao što su primjerice odnos pozadine i znaka u"Tragu ruke", pretapanja dva slikarska slojarazličitih karaktera - kolorističkog komponiranja iautomatizma, konstrukcije i destrukcije u "Zvukovima"ili spajanja "nespojivih" slikarskih tekstura u"Strahovima".

Svjestan činjenice da slikarstvonije više dominantan umjetnički medij Rončević time, neodustajući od slikarstva, kao jedinu mogućnost njegovogodržavanja na životu, uvodi i konceptualni element. Tako i ovomprilikom istražuje mogućnosti i ograničenja slikarstva unutarjednog unaprijed zadanog i jasno koncipiranog likovnog problema.Ovog puta to je jedna gotovo zaboravljena osobina slikarskogmedija - njegova mimetička sposobnost. Rončević si postavljanaizgled neizvediv zadatak. On, naime, krajnje reduciranimsredstvima, jednom bojom nanesenom na platno širokim potezima"špahtle" namjerava predočiti nešto tako složenokao što je svojevrsni autoportret.

Fokusirajući i povećavajućipojedine dijelove vlastitog tijela Rončević pokušava uhvatitišto precizniji ton svojih očiju, kose, puti. Ishod je u tripokušaja svaki put drugačiji, boje monokroma međusobno serazlikuju. Boja očiju jendom je plavija, drugi putazelenkastija, dok treći puta dominira sivilo. Kosa, koža, oči,neprekidno se mijenjaju, realna slika čovjeka je iluzija.Postoji samo niz trenutnih slika kojima je moguće tek približnodočarati cjelovitu sliku.

No, ovakav rezultat ne govoritoliko o ograničenosti slikarskog medija, koliko oneuhvatljivosti čovjeka, o njegovoj promjenjivosti koju jeteško oponašati, čak i u tako sitnim detaljima kao i uuzaludnosti takvih nastojanja. To i je razlog što Rončevićgovoreći o ovim monokromima naglašava da su to tek pokušaji.Usprkos toga, uspio je pokazati da se "aksiomatikomjednostavnog mogu rješavati složene stvari", kako je rekaoobjašnjavajući cilj ove izložbe.

A pri tom je, balansirajućiizmeđu jednostavnosti i složenosti, mimetike i apstrakcije,ozbiljnosti i hedonističkog poigravanja bojom, ostao dosljedansamom sebi, ostvarujući radove suptilnog kolorizma i odnosatonova nastalih nizanjem pojedinih monokroma.
Evelina Turković

1/ Odlomak iz još neobjavljenogteksta Igora Rončevića koji se bavi tematikom slikarskogrukopisa

2/ Kazimir Maljević, Suprematizam- bespredmetnost, Izd. Radionica SIC, Beograd, 1980.

životopis
Igor Rončević rođen je 1951. godine u Zadru.Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti uZagrebu u klasi profesora Šime Perića. 1979. - 1981. suradnikje Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. 1981.- 1982. boravi kao stipendist na Academie Des Beaux Arts u Parizukod prof. Legrangea. Poeziju objavljuje u časopisima Koloi Quorum. Radi kao viši asistent na ALU u Zagrebu.