Projekt WORK IN PROGRESS potaknut je mojom osobnom situacijom ali i sveprisutnim problemom umjetnika koji se bave suvremenim (nematerijalnim) umjetničkim praksama i koji su prisiljeni ostvarivati svoje radove najčešće unutar svog slobodnog vremena, tj. vremena koje im preostaje nakon što su se pobrinuli za elementarnu materijalnu sigurnost.
Za projekte istraživačke prirode osobito je teško sakupiti i sredstva dovoljna za samu produkciju, a kamoli za privremeno rješavanje egzistencijalnih problema autora za vrijeme rada na projektu.
Za razliku od dramskih, izvođačkih ili glazbenih umjetnika, uobičajena je praksa da vizualni umjetnici ne dobivaju nikakvu naknadu za svoj rad i njegovu prezentaciju. Sredstva iz proračuna redovito su premala, a zbog redovitog kašnjenja novčanih sredstava od strane uobičajenih donatora, usporava se početak i završetak umjetničke produkcije, uz dodatni problem da se sredstva iz proračuna moraju opravdati do kraja te iste godine. Pri tome, tržište koje bi trebalo otkupljivati radove još uvijek je nedovoljno razvijeno.
Iz navedenih razloga, nerijetko i afirmirani umjetnici s vremenom, frustrirani, odustaju od bavljenja umjetnošću.
Moje istraživanje bavi se upravo tom dihotomijom: u kolikoj su mjeri posao (kojim se osigurava svakodnevna egzistencija) i rad (umjetnička praksa) odvojeni u djelovanju hrvatskih umjetnika, u kojoj je mjeri je to posljedica postojećeg umjetnički lanac i dinamike (nepostojećeg) tržišta, postoji li razdvajanje posla i rada – ili su selekcija, prezentacija, distribucija umjetničkog rada postali tek još jedan posao. Kako bih lakše razlučila nijanse u pitanjima koja su me zanimala razgovarala sam s umjetnicima, kustosima, kritičarima, galeristima, te predstavnicima nezavisne kulturne scene.
Work In Progress uistinu je rad u tijeku, za mene prije svega predstavlja otvaranje dugoročnog istraživanja i bavljenja širom problematikom funkcioniranja umjetničkog sustava. Informacije dobivene iz različitih perspektiva mojih sugovornika upućuju na praktične probleme koji se reflektiraju na cijeli umjetnički proces te, konačno, na samu kvalitetu umjetničke produkcije.

Tribina koju organiziramo u okviru projekta, bavi se pitanjima odgovornosti umjetničkih i obrazovnih institucija, galerija, te nezavisnih organizacija i kustosa u plasmanu i promociji umjetnika, te se razvija imajući na umu da je za sve aktere trenutno postojećeg kulturnog lanca, unutar vizualnih, suvremenih i novih istraživačkih umjetničkih praksi potrebno usmjeravanje na međunarodni prostor.
Tribina bi se također trebala dotaknuti problema odsutnosti institucionalnih akcija i artikuliranih marketinških incijativa koje bi bile organizirane oko umjetničkih produkcija – a koje bi bile prepoznate i podržane na državnoj razini.

Kamera: Tanja Golić
Montaža: Marko Boško
Kustosica: Antonia Majača
Produkcija: Galerija Miroslav Kraljević

Hvala: Nicole Hewitt, Mladen Stilinović, Emina Višnić, Ranko Murtić, Mladen Mikulin Darko Glavan, David Maljković, Branko Franceschi, Snježana Pintarić, Janka Vukmir, Andreja Kulunčić, Nataša Ilić, Iva Rada Janković, Ivana Mance, Evelina Turković, Dea Vidović, Goran Trbuljak, Mejra Mujčić, Ana Peraica

Pitanja postavljena sugovornicima/cama:

- što vas je navelo na posao kojim se bavite?
- mislite li da ste pri izboru zanimanja imali slobodne ruke ili je to bila slučajnost?
- razlikujete li unutar svog zanimanja rad i posao?
- opišite nam aktivnosti rada i aktivnosti posla
- opišite put od ideje do produkcije
- gdje završava vaša produkcija (rad)?
- postoji li konstanta u vašem proizvodnom-produkcijskom procesu, i kakva je uopće?
- nabrojite nam načine financiranja vašeg produkcijskog procesa.
- koliko i kako se preklapaju vaše definicije o radu i poslu?
- osjećate se li zakinutim/tom svojom pozicijom i ulogom u proizvodno-produkcijskom procesu postojećeg kulturnog lanca?
- kako vidite postojeći kulturni lanac i kakva bi trebala biti vaša uloga u njemu?


izjave sugovornika:

Nicole Hewitt, umjetnica
Sve greške unutar kulturnog lanca počinju na Akademiji i tu se stvari trebaju mijenjati. Pitanje je da li se ta Akademija može uopće mijenjati, da li bi možda bilo pametnije napraviti neku novu instituciju, a Akademija da ostane kao ustanova koja njeguje neke likovne tehnike, pa da imamo nešto kao „povijest akademija“.

Emina Višnić, koordinatorica mreže Clubture
Zakinutost osjećam u poziciji od strane državnih i gradskih institucija naspram svega onoga što nazivamo nezavisnom scenom. Mi pokušavamo ukazati, i na gradskoj i na nacionalnoj razini, na njenu međunarodno prepoznatost.

Ranko Murtić, vlasnik art agencije i galerije Zona
Uloga art agencije ZONA je da se stvori platforma za adekvatnu
prezentaciju hrvatskih umjetnika vani, iz razloga da bi se onda i
valorizacija te umjetnosti kod nas digla na jedan novi nivo.

Mladen Mikulin, umjetnik
Uvijek je unikat u pitanju. Kao i odnos prema prostoru i ljudima koji je uvijek unikatan, svaki put drugačiji.

Darko Glavan, predsjednik hrv. sekcije AICA
Ono što nedostaje kod nas je trasparentno tržište umjetnina, i nedostatak kolekcionara, jer ovih nekoliko aktivnih imaju monopolistički položaj. Dakle, autor ako ne spada u krug njihovih favorita gotovo da nema načina
za plasiranje svojih radova.

David Maljković, umjetnik
Kod nas percepcija individualca još uvijek nije stupila na snagu, još uvijek razmišljamo na socijalistički način. I danas nitko neće reći - idemo dati novac individualcu ili grupi individualaca jer nam on, oni, nešto znače. I zato kustosi, umjetnici, itd., naprave udrugu jer znaju da je to jedini način da dođu do novca.

Branko Franceschi, ravnatelj MMSU, Rijeka
Hrvatske kulturne institucije nemaju nikakvog utjecaja na ekonomske tokove, ali mislim da je jako problematično to što te iste institucije često uopće nemaju sluha za to unutar koje ekonomske situacije djeluju.

Snježana Pintarić, ravnateljica MSU, Zagreb
Ono što nedostaje su galerije koje se bave suvremenom umjetnošću i koje prodaju pravu, kvalitetnu suvremenu umjetnost.

Janka Vukmir, direktorica Instituta za suvremenu umjetnost, Zagreb Ono što se najviše financira u Hrvatskoj ili u gradu Zagrebu jesu reprezentativni projekti, oni koji se mogu pokazati, a zapravo bi se najviše trebali podržavati projekti koji donose novost u produkciju.

Andreja Kulunčić, umjetnica
U početku sam bila na lošem glasu jer sam tražila novac za svoje projekte, to je ovdje iznenađujuće svima: zašto ja tražim novce za svoje projekte? Ali kad mi se kolege žale da se ovdje ništa ne plaća, kažem - a zašto si pristao na to?

Nataša Ilić, kustosica, kustoski kolektiv WHW
Kulturna domena u Hrvatskoj obilježena je shvaćanjem kulture baziranom na identitetu, i to prvenstveno nacionalnom, te kulturi usmjerenoj ka finalnom proizvodu. Ono za što uopće nema mjesta je jedno razdoblje refleksivnosti i razdoblje istraživanja, koje mi moramo uključivati u naše projekte pod velikim financijskim i vremenskim pritiscima.

Iva Rada Janković, voditeljica Galerije PM, Zagreb
Put od ideje do produkcije je prilično trnovit. I ima jako puno etapa. I na kraju napori koji se poduzimaju da se neka izložba ostvari, umjetnost pretvaraju u umijeće dovijanja.

Ana Peraica, teoretičarka i nezavisna kustosica
Osjećam se zakinutom za direktan dodir s čitateljima, s obzirom da moje tekstove objavljuju prevedene s engleskoga na jezike koje ne razumijem. Kada knjige i časopisi stignu, jedino što razumijem je moje ime i prezime, mada se nekad pitam i što ono znači.

Ivana Mance, znanstvena novakinja, IPU
Znanstveno znanje bi trebalo biti dostupnije, i u određenom bi trenutku trebalo rezultirati društveno dostupnim proizvodom.

Evelina Turković, kustosica i urednica, HRT
Ono što je negativno, naročito u našim dnevnim novinama, jest trend da likovna kritika nestaje, ima je sve manje a i nju se marginalizira. A kritike mora biti, ona mora imati ulogu vrednovanja, korektiva svih događanja, a ako nje nema, onda što?! Onda imamo sve jednako vrijedno, ili, možda recimo – nevrijedno.

Dea Vidović, urednica, Kulturpunkt.hr
Tehnološki razvoj nam je nametnuo, ili omogućio, zajednički rad, iako paradoksalno živimo u vremenu koje naročito potiče talentiranog pojedinca, i stavlja ga prije zajednice. Ipak, mreže, i platforme suradnje imaju svoju budućnost jer potiču kreativnost pojednica.

Mejra Mujčić, umjetnica i vlasnica galerije Moria, Hvar
Moraš znati kako, na koji način, možeš prodati proizvod koji prezentiraš. To je posao privatne galerije koja ne može funkcionirati ako to ne radi. Jer umjetnik se ne bi trebao baviti dodatnim poslom, nekim za koji nije školovan, za to bi trebao imati čovjeka kojem je prodaja i prezentacija posao.

Goran Trbuljak, umjetnik
Ima ljudi talentiranih poput Picassa i Meštrovića, a mi ostali se time bavimo „slučajno“, no ne zanimaju me ti pravi talenti nego sve ono što bi mogla biti umjetnost, sve ono što društvo i okolina napravi od neke osobe, u kojoj je mjeri dakle, situacija odgovorna da se nekoga proglasi umjetnikom ili ne-umjetnikom.

Mladen Stilinović, umjetnik
Važno je da se financira ono što nije komercijalno.

LARA BADURINA
biografija/biography


1968. rođena u Rijeci/ born in Rijeka,Croatia

1987. Škola dizajna i Fotografije/ Secondary School for design and photography, Ljubljana, Slovenia

1993. diplomirala na Likovnoj akademiji, odsjek kiparstva/ graduated from Academy of Fine Arts, sculpture department, Ljubljana, Slovenia

2003. Magistrirala na Likovnoj akademiji/ MA grade from Academy of Fine Arts, Ljubljana, Slovenia

Samostalne izložbe / izbor

1994. Galerija Otok, Dubrovnik,Croatia

1997. Galerija Rigo, Novigrad, Croatia

1998. Galerija J.Klovic „absence-reality“, Rijeka, Croatia

1999. Galerija Mali Salon „still life“ Rijeka, Croatia

2001. Galerija Moria „event at the table“, Starigrad, Croatia

2003. Galerija P 74, „souvenirs made in“Ljubljana, Slovenia

2004. Galerija Alkatraz, Ljubljana, Slovenia

2005. Galerija Karas, Zagreb, Croatia

Grupne izložbe (izbor)

1991. Biennial of student drawings, Beograd, Yugoslavia

1994. Biennial of young Mediterranean atrists, Lisboa, Portuagal

1998. „border on the river“, Bad Rakersburg,Austria;

33rd Zagreb salon, Zagreb, Croatia

2001. 15th International exhibition of drawings „drawing against method“, Rijeka, Croatia

2002. Memefest, International student festival, Ljubljana, Slovenia

2003. 33rd Split salon, Split, Croatia

Akcije

1995. Day of Planet Earth, city park V. Nazor, Rijeka, Croatia

1996. urban action PRINT1, Sofia, Bulgaria

1997. PRINT2, Ljubljana, Slovenia

1997. PRINT3, Novigrad, Croatia

1997. PRINT4, Maribor, Slovenia

1998. PRINT5, Zagreb, Croatia

Projekt / Souvenirs Made In:

1999. Moscow- Russia, Peking, Hong Kong-China

2001. Prague-Check rep.Krakow-Poland, Vilnius-Lithuania, Riga-Latvia, Tallinn-Estonia,Bratislava-Slovakia, Budapest- Hungary, Berlin-Germany,

2002. Belgrad-Serbia and Montenegro

2003. Ljubljana-Slovenia, Zagreb-Croatia, Sarajevo-Bosnia and Herzegovina

Nagrade

1991. Biennial of student drawings, Beograd, Yugoslavia

1994. Ex Tempore, Opatija, Croatia

2002. Memefest, international student festival, visual art prize