Rad kojim se Maja Rožman predstavlja na ovoj izložbi umjetnički je proces performativnog karaktera koji valorizira element davanja, kroz kuhanje kave koju umjetnica priprema po receptima iz kataloga izložbe.
Maja Rožman se u svom radu bavi davanjem kao umjetničkom gestom, ali u procesu druženja. Ne samo da akciju kuhanja kave priprema pred publikom, nego je priprema za publiku, točnije za svakog posjetitelja izložbe ponaosob. Druženje do kojega dolazi na otvorenjima izložbi autorica postavlja kao bit našega dolaska, što posjetiteljima omogućuje iskreniji i potpuniji doživljaj rada, gdje je iskrenost umjetničkog rada jednaka iskrenosti našega posjeta izložbi.
Iskrenost, koja je jedna od glavnih pretpostavki ovoga rada, vodi istini. Prema klasičnoj teoriji, istina je svojstvo suda, definirana kao slaganje misli i stvari. U ovom slučaju autorica je primijenjuje na koncept izložbe i realizaciju rada.
Poziv na kavu Maje Rožman nije samo oblik socijalizacije putem kojega se ironizira fenomen okupljanja na izložbama zbog potrebe za druženjem. Pogledamo li ranije radove Maje Rožman u kojima mlada umjetnica fotografira ljude, tretirajući ih kao artefakte u arhivu, saznajemo da ju ne zanima toliko kritika društvenog običaja, koliko pronalažeje osobnosti i specifičnosti pojedinca ili personificiranje predmeta kroz vlasnike koji ih razmjenjuju.
Nakon performansa kuhanja kave po receptima iz kataloga, gdje Maja Rožman ispunjava želje posjetiteljima na otvorenju izložbe, u danima izložbe nakon otvorenja autorica izlaže šalice ispijene kave kao trag procesa konzumacije rada i socijalni otisak koji ostaje nakon otvorenja. Iako je riječ o ostacima društvenog događaja, tragovi - ruž, talog, prolivena ili neispijena kava - vraćaju nas personaliziranom predmetu i njemu pripadajućoj osobi.
Na otvorenju izložbe autorica oblači posebnu haljinu sličnu radnom odjelu ili kuti koja otvara nove konotacije ovog rada. Haljina je veza s povijesno-kulturološkim istraživanjem fenomena ispijanja kave, te se njezinom upotrebom evociraju vrijeme i prostor u kojima se u javnim prostorima služila turska kava.
Obred kuhanja kave i davanja djelomično proizilazi iz obiteljske situacije umjetnice, čija majka svakodnevno kuha kavu, iako je ne pije. Kroz obred kuhanja kave Maja Rožman problematizira tradicijsku ulogu žene. No, prisutstvo autoričine majke na izložbi, kao sudionice performansa, važno je mjesto razumijevanja i podrške, ne samo u odnosu majka-dijete, nego i kao podrška umjetničkom radu i naporu suvremenih umjetnika u želji da njihov rad bude prihvaćen. „Kako objasniti mojoj majci da ono što radim nečemu služi?“, pitanje koje postavljaju talijanski suvremeni umjetnici grupe Oreste (parafraza poznatog Beuysovog rada u kojem on pokušava „objasniti umjetnost mrtvom zecu“) pronalazi rješenje kroz konceptualni rad koji nastoji biti razumljiv i pitak.

Ovim radom otvara se i pitanje nestajanja kulturnih i tradicijskih činjenica poput konzumiranja turske kave, koje nestaju s njima svojstvenih (javnih) prostora i zaustavljaju se u prostoru privatnog, u našem slučaju preživljavaju u krugu obitelji. Proces političkih reformi tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća u Turskoj potisnuo je iz javne kulturološke svijesti običaj ispijanja turske kave. No, kako je on opstao možemo pročitati u knjižici recepata/katalogu izložbe u kojem su zabilježeni specifični načini pripravljanja kave. Ne toliko nagao i vidljiv nestanak turske kave dogodio se u čitavom javnom prostoru nekadašnjeg Turskog Carstva, pa tako i na našim (javnim) prostorima. Brisan političkim i ekonomskim razlozima običaj ostaje prisutan u sferi privatnosti doma.
Duga pripremanja, serviranja i još duža ispijanja zamijenjena su, djelomično i zbog vremenske ekonomičnosti, espressom i instant kavom, kavama brze pripreme, ali različitih duljina ispijanja. Espresso je kava poslovnog svijeta koja podrazumijeva brzu pripremu i približno istu duljinu ispijanja, dok je kod instant kave dužina ispijanja neodređena i produžava se ukoliko je pijemo sami ili u društvu računala.
Uz tursku kavu i vrijeme koje ona podrazumijeva vežemo pojmove koncentracije i posvećenosti, uz prisutnost društvenog elementa, koji nisu toliko opipljivi u suvremenim inačicama kave koji se bazirau na kofeinskim činjenicama.
No, generaliziranje društvenih fenomena sporedno je i u tumačenju ovog rada,koji, specifičnim postupcima pretvara masu u pojedince ispunjavajući im želje kroz kulturološki raznolik coffee meni.

Davorka Perić Vučić Šneperger

-akcija kuhanja kave za posjetitelje na otvorenju, prema receptima iz kataloga, uz sudjelovanje majke umjetnice
-instalacija sa šalicama ispijene kave nakon otvorenja

Životopis:

Maja Rožman rođena je 1981. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (1999, Zagreb) upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutno je apsolventica na grafičkom odsjeku u klasi prof. Ante Kuduza. Živi i radi u Zagrebu.

Izložbe i festivali
2005
Insert - retrospektiva hrvatske video umjetnosti, MSU, Zagreb
Theory in Practice 3 -TIP3, ARL, Dubrovnik
Lost in translation, Antrepo 5, Istanbul, Turkey
Visura Aperta 05, Momjan
MOMIANO 04, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
Nagrada Radoslav Putar – Finale 2005., Galerija Križić Roban, Zagreb
Nagrada Essel – finale, Galerija gALUrija, Zagreb / Essel
14. Dani Hrvatskog Filma (eksperimentalni film), SC, Zagreb
*razOtkrivanje*, test!6, Galerija PU (SC), Zagreb
Tricky women festival, Beč, Austrija
Decentralizacija, Galerija PU (SC), Zagreb
City light, Galerija SC, Zagreb - samostalna izložba (s Ninom Bešlić)

2004
Decentralizacija, Velesajam kulture, MM centar (SC), Zagreb
V.A.I.A 2004, Valencija, Španjolska
Speak up!, Galerija Nova, Zagreb
Theory in Practice 2 -TIP2, ARL, Dubrovnik
Visura Aperta 04, Momjan
DISPLAY 2004, Art in public space, Beč, Austrija

2003
RE)SOURCES, Novi mediji i mladi hrvatski umjetnici, Galerija Galženica, V.Gorica
Space, Festung Hohensalzburg, Salzburg, Austrija
Zeitgeist, Timisoara, Rumunjska


Priznanja
2005 - Rektorova nagrada, Zagrebačko sveučilište

Kontakt
e-mail: beemya@yahoo.com  
gsm: +385 91 561 54 11

Postav: Maja Rožman
Kustosica izložbe: Davorka Perić Vučić Šneperger
Tekst: Davorka Perić Vučić Šneperger
Prijevod: Andy Jelčić
Prijevod recepata: Kubilay Akman i Maja Rožman

Zahvale: Mama, Kubilay Akman, Ozge Baki, Maja Fabijanić, AK, Jakup Karatas, Mario Mamić, Jelena Matković, Samir, Cafe-bar „Kralj Krešimir“

Sponzor izložbe: Anamarija Company d.d.