Marijan Molnar umjetnik jedosljednog, organskog, kontinuiranog rasta, rijetkih izlagačkihprojekata u kojima problematizira dublja filozofijska, ontološkaznačenja. Umjetnost kao filozofija, ili umjetnost kao "krikupozorenja u "socijalnoj magli", univerzalizirala se upokret u nas poistovjećen s tzv. "novom umjetničkompraksom", onom konceptualnog, analitičkog i tautološkogpredznaka, kojoj se i Molnar priklonio, slijedeći unutarnjiporiv vlastitog mentalnog i osjećajnog sklopa. Misticizamsimboličkih konotacija u primarno-funkcionalnoj paradigmiumjetničkih postupaka u prvom redu izbija dugoročnomstrategijom zakučastih, slojevitih igara značenja brojeva.Sustav repeticije istovjetnih elemenata, frizno položenih nazidu, zaključuje se brojkom osam, naglašavajući ugeometrijskoj progresiji logičan matematički rast gotovo grčkemjernosti značenjski bitno uslojen iracionalnim i ezoterijskimpostulatima brojeva. 2+2=4, 4+4=8.

Dva je vječna dijalektikajedinstva suprotnosti, u egzistenciji, duhu i svemiru,ambivalentnost na kojoj oduvijek Molnar inzistira. Dva je brojsukoba, prijetnje, boli, trzavice u biću, dioba iz koje svenastaje. Yin i Yang. Ženski princip. Nestalnost, mijena ifluidnost. Umnožene dvojke u četiri stoje na suprotnomsimboličkom temelju: četiri je simbol osjetila, opipljivosti,čvrste materije, tijela. Osam će pak značiti broj kozmičkeravnoteže, a oborena osmica je, znamo, simbol beskonačnosti.Molnar u igri egzistencijalne dvojnosti istražuje odnosstvarnosti i iluzije.

Žlica - taj tako običan predmet- za njega će biti simbolom hrane, time i tijela, materije,neslobode u izboru koju nam priroda sebično od praiskona dade.Žlica kao ready-made predmet skriven u kutiji, preslikavase kao bijeli negativ otisak unutar crnilom zamrljanih poljanihilističke, enformelne i action-paintingprovenijencije, i postaje iluzija stvarne žlice. Stvarnost ćepostati traganje za erosom kroz glad, kojom je izražena potrebaza zemaljskim užicima. Ujedno, Molnar postavlja pitanje o odnosuoriginala i kopije, a kopija je otisak, laž, predstava skrivenogkao potisnutog (kazano frojdovskim rječnikom). Kopija je tragstvarnog, odnosno otkrivenog. Predmet se u kutiji može sakriti iotkriti, a živi otkriven kao iluzija otisnut u sustavu oktave.

Centralni motiv, da ne kažemopsesija umjetnikova, jest odnos vječnosti i prolaznosti, odnosživota i smrti, ma kako to banalno zvučalo, jer je oduvijekstalno mjesto umjetničkih istraživanja. No, u Molnara smrt jena razini metajezičke supstance anagramno ispisana na drvenimkutijama, i u skraćenom obliku na većini svih dosadašnjihpojedinačnih radova. Stvarnost života i stvarnost smrti odnosese upravo kao dijalektička dvojnost jedinstva suprotnosti, ukrajnjoj instanci kao tvrda realnost prema fantazmi umjetnosti.Spoj riječi i slike, izvedene krajnje reduciranim iminimaliziranim sredstvima upućuje na lingvističku varijantudadaističkog smjerokaza i funkcionira na asocijativnoj raziniauditivnog i vizualnog, vizualnog i taktilnog. Razina osjetila"konzumira" umjetnost(i), dok Molnarovi radovi asketskesuzdržanosti, lišeni standardiziranih ugođajnih naracija,zahtijevaju ozbiljnije promišljanje. Njegove su konstelacijeslika oduhovljene grupacije što preispituju međuodnose ruba isredišta, u širem smislu pitanje ruba i središta čitanje jeperiferije i centra u zemljopisno-kulturološkom,hrvatsko/europskom kontekstu. Ili bolje, rub je područjegraničnog. Okvir se odnosi prema središtu unutar govora o onomešto je unutra i onome što je vani. "Oprostorenje" uMolnarovoj terminologiji predstavlja postupak izvrtanjaunutrašnjosti prema vanjskosti. U izvrtanju središta (srca)pream vani (periferiji, koži) Molnar nalazi smisao kretanja,gotovo egzistencijalnu utjehu i neprijetvornu prigušenu radost.Vrijeme prolazosti i bezvrijeme vječnosti, vremenovanje, dakle,baš i jest sam smisao kretanja i u kretanju. Rub je u Molnarauvijek crn, središte je bjelina. Akromatski faktori bijelog icrnog sužive radi istraživanja samog, i postaju nuždom ugaslogkromatizma, koje sa smisla (bitka) željenog ponekad odvlačepažnju i ne govore rječito o postutopijskoj idejitranshistorijskog konceptualizma, Molnaru vrlo važnog segmentadjelovanja.

U tom kontekstu, "citat"jednog Marcela Duchampa dobrodošla je podloga svježeg i stilskiosobnog Molnarova preuzimanja. On se bavi idejom postupkadotjerivanja kadra. Početna četvorina koja odgovara Duchampovukadru u pripremnoj skici za "Veliko staklo", površinaje dva kvadrata, poput one koju Molnar rabi i u"Oktavi", a koja se potom transformira postupkomprojekcije: istodobno se umanjuje za 20 puta i povećava za petputa. U daljnjem trajanju, početna se četvorina umnaža iponavlja s obzirom na uvjete gledanja (prozirno i neprozirno), tes obzirom na forme mogućih reprezentacija. To je poetikakorigiranog kadra na nađenom komadu stakla, a njome Molnarnastavlja davno zacrtani umjetnički put započet prije više oddva desetljeća, kada se, među ostalim, bavio i landartom.Označavajući površinu - teritorij na zemlji - povećavajućije u odnosu rasta 1:20:100, ili u performansu u kojem jeispitivao i evidentirao dosege oprostorenog tijela kao taktilnogi vizualnog fenomena, opisujući na taj način granice prostora ikretanje kao postupak širenja i koncentracije.
predgovor: Enes Quien

životopis
Marjan Molnar rođen je 1951. godine u Reki kod Koprivnice. Diplomirao je 1976. godine slikarstvo na Akademijilikovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Perića. Od1976 do 1979 godine suradnik je Majstorske radionice LjubeIvančića i Nikole Reisera. Surađuje s umjetnicima okupljenimoko Galerije Podrum i Galerije PM. Živi i radi u Zagrebu.

SAMOSTALNE IZLOŽBE

1975. Koprivnica, predvorje hotela"Podravka"
1977. Koprivnica, predvorje hotela"Podravka"
1978. Zagreb, Podroom
1979. Zagreb, Galerija Nova (saKipkeom i Maračićem)
1981. Zagreb, prostor PM
1981. Ljubljana, ŠKUC (izložbaRZU)
1983. Koprivnica, GalerijaKoprivnica
1985. Sarajevo, Klub izložbenogpaviljona "Collegium Artisticum"
1985. Zagreb, Salon galerije"Karas"
1986. Zagreb, Galerija DDTrešnjevka
1986. Koprivnica, GalerijaKoprivnica
1987. Zagreb, Galerija PM
1990. Zagreb, Galerija instituta"Ruđer Bošković"
1991. Beograd, Galerija SKC (saLepenom i Vincekom)
1991. Zagreb, Galerija CEKAO"Zagreb"
1995. Zagreb, Galerija PM
1996. Zagreb, Galerija"Miroslav Kraljević"

SKUPNE IZLOŽBE (IZBOR)

1977. Zagreb, Galerija"Karas" (Inovacije)
1977. Zagreb, Umjetnički paviljon(9. salon mladih)
1977.Zagreb, Podroom (Za umjetnostu umu)
1977. Zagreb, Podroom (2. novaizložba u Podroomu)
1978. Beograd, Galerija SKC;Zagreb, Galerija Nova (Primjeri analitičkih radova)
1979. Zagreb, Podroom,(Vrijednosti)
1979. Zagreb, Trg Republike(Izložba-akcija Radne zajednice umjetnika)
1979. Koprivnica, GalerijaKoprivnica (Akcija-izložba RZU)
1980. Beograd, Salon Muzejasuvremene umjetnosti; Maribor, Razstavni salon"Rotovž" (Nova fotografija 3)
1981. Beograd, Galerija SKC(aprilski susreti)
1981. Zagreb, Galerija suvremeneumjetnosti (Akvizicije)
1982. Zagreb, Galerija suvremeneumjetnosti; Beograd, Muzej suvremene umjetnosti; Sarajevo,"Collegium artisticum" (Inovacije u hrvatskojumjetnosti sedamdesetih godina)
1983. Osijek, Galerija likovnihumjetnosti; Koprivnica, Galerija Koprivnica; Zagreb, Galerijasuvremene umjetnosti (Primarno i analitičko slikarstvoJugoslavije)
1984. Zagreb, Umjetnički paviljon(19. zagrebački salon)
1984. Zagreb, Galerija"Karas" (Od monokromije do novog ekspresiviteta uhrvatskom slikarstvu)
1985. Rijeka, Moderna galerija(13. bienale mladih)
1987. Zagreb, Galerija"Karas" (Umjetnost koja se mijenja i teče)
1987. Zagreb, Umjetnički paviljon(22. zagrebački salon)
Sarajevo, "Collegiumartisticum" (Jugoslavenska dokumenta 87)
1989. Zagreb, Galerija"Karas" (1981 - 1989 PM)
1989. Sarajevo, "Collegiumartisticum" (Jugoslavenska dokumenta 89)
1990. Sarajevo, Skopje (Hrvatskaumjetnost u osamdesetim godinama)
1990. Turku, Helsinki ( 7 slikaraiz Zagreba)
1990. Zagreb, (25. zagrebačkisalon)
1993. Zagreb, MGC, (28.zagrebački salon)
1993. Zagreb, Moderna galerija(Nova hrvatska umjetnost)
1994. Zagreb, Muzej suvremeneumjetnosti (Riječi i slike)
1994. Zagreb, Galerija PM(izložba na temu jela i pića)
1995. Poreč, Istarska Sabornica;Zagreb, HDLU - dom (Prema minimalnom)
1995. Zagreb, MGC (30. zagrebačkisalon)