Artur Żmijewski, Lise Harlev, Anggun Priambod, Fernando Sánchez Castillo, Anibal Lopez, Lia Perjovschi, Lida Abdul, Ivan Moudov, Jiří Kovanda, Eric Beltrán

Izložba predstavlja rezultat dvogodišnjeg istraživanja „socijalne transformacije“. Zamišljena je kao imaginativni i analitički prostor koji, promatran s distance, omogućuje posjetitelju uočavanje i reflektiranje procesa promjene započetih s padom Željezne zavjese i prisutnih u određenoj mjeri do danas. Temi se pristupa s idejom o osjećaja iskonske povezanosti s promjenama - na neki način sami ih formiramo, a njihovi učinci tiču se nas samih. Stoga se radi o pokušaju da se na promjenu gleda kao na proces „iz-življenja“, postupnog odumiranja svakog pojedinog fenomena.Istražujući transformacijske procese, napustili smo reduktivne teorije regije iz koje dolazimo i koju predstavljamo. Proširili smo istraživanje na umjetničke i teorijske produkte koji reflektiraju fenomen transformacije u Španjolskoj, Indoneziji, Afganistanu, Bugarskoj, Njemačkoj, Albaniji, Meksiku i Poljskoj. Pokušaj nove formulacije translokalnih specifičnosti transformacije ima za cilj napuštanje stigmatične konstrukcije takozvane „Istočne Europe“ i zauzimanje za diferenciranu, autoritativnu i novu mapu svijeta transformacije.

Jedan od mogućih pristupa ovoj izložbi jest gledati je kao sloj s različitim međusobno povezanim artefaktima. Izložba predstavlja grupu teorijskih i umjetničkih produkata sa zajedničkim ishodištem u određenom vremenu i prostoru koji predstavljaju sumu prošlih radnji. Motiv zajedničkog povratka u prošlost je potreba za dokidanjem jasnoće i konačnosti perspektive „transformacije“ koju stječemo osobnim iskustvom.

Izložba će po prvi put u Zagrebu predstaviti nekoliko jedinstvenih umjetničkih radova koji pripadaju ključnim referencama perioda.

Rad Lide Abdul „Što smo ugledali nakon buđenja“ ukorijenjen je u ratnoj devastaciji i sublimaciji zalječenja. U njezinim video radovima ruševine Afganistana nalikuju slikama iz oniričkog krajolika, realne i nadrealne istovremeno, uronjene u zaboravljene povijesti i misterije. Pridavanje važnosti ruševini u ratom razrušenoj zemlji, makar i podizanjem jednog kamena, predstavlja čin oživljavanja kulture koja je stavljena na čekanje. Protagonisti video radova zagovaraju svoju vjeru i traže ponovno buđenje kroz kompulzivne repetitivne geste, evocirajući preživljavanje i put ka oporavku.

U radu „Gdje sam bio?“ iz 2008. godine indonezijski umjetnik Anggun Priambodo vraća nas kroz seriju fotografija u vrijeme velikog prevrata u Indoneziji u svibnju 1998., postavljajući pitanje: „Gdje ste bili prije deset godina?“. Rad se bavi traumom suočavanja s postkomunističkog prošlošću putem emotivnog, osobnog pristupa.

Poljski umjetnik Artur Žmijewski u svom je radu pod nazivom „Oni“ okupio mlade predstavnike dviju političkih grupacija. U praznom tvorničkom prostoru organizirao je sučeljavanje i međusobno uvjeravanje ljevičara i konzervativnih katolika, stvorivši ogledni primjer prave političke polemike kao osnove svakog društva. Film se temelji na definiciji demokracije kao prirodnog sukoba u kojem su različiti pogledi na svijet prirodna sastavnica sistema. Ipak, isti taj sustav mora biti tako uređen da izbjegne poništavanje mehanizama sukoba, ali  i spriječi njihovu nasilnu komponentu (Chantal Mouffe).

U video radu bugarskog umjetnika Ivana Moundova „Kontrola prometa“ dokumentiran je performans izveden u Cetinju 2002. Umjetnik, odjeven u policajca, preusmjerava promet i ispituje reakcije vozača. Kako sam umjetnik kaže, radi se o „formi djelovanja na zakon i pravila bez njihovog kršenja, (…) suptilnoj razlici između legalnosti i ilegalnosti akcija.

Rad Lise Harlev „Ne slažem se uvijek“ tematizira način na koji umjetnica oblikuje osobni stav prema različitim političkim i društvenim pitanjima. Njena je tekstualna poruka kratka i lako čitljiva, ali ne izražava formirani stav neke društvene ili interesne skupine, već njeno osobno mišljenje te mišljenja drugih individua, unutar i izvan umjetničkog svijeta. S dozom humora umjetnica istražuje mogućnosti izražavanja osobnog i vrlo složenog stava u lokalnom i međunarodnom kontekstu, koji se sve više polarizira u suprotne ideološke paktove.

(Vít Havránek i Zbyněk Baladrán)

 Vít Havránek je povjesničar umjetnosti i teoretičar. Radio je kao kustos u Gradskoj galeriji u Pragu i Nacionalnoj Galeriji, a od 2002. voditelj je inicijative tranzit.cz (www.tranzit.org). U brojnim katalozima objavljivao je tekstove o suvremenoj umjetnosti (Centre Pompidou Paris, MIT Press itd.) te organizirao i kurirao broje izložbe (Secession Vienna, tranzitdielne Bratislava, Le Plateau Paris, Frankfurter Kunstverein, Municipal Gallery Prague itd.) Partnerski je urednik JRP Ringier (Zurich) i predavač na praškoj Akademiji primijenjenih umjetnosti te u inozemstvu (Stedelijk Museum, MIT Boston, Konstfack Stockholm etc.) Izabran je za kustosa europske bijenalne smotre Manifesta 8 2010. godine.

Zbyněk Baladrán je umjetnik, pisac i kustos koji živi i radi u Pragu. Studirao je povijest umjetnosti na Karlovom sveučilištu u Pragu i vizualnu umjetnost na Akademiji lijepih umjetnosti. Redovito izlaže u Češkoj i inozemstvu (Manifesta 5, Folkwang Museum Essen, Monthermoso Vittori itd.). Jedan je od osnivača i kustosa galerije tranzitdisplay u Pragu. Od 2006. radi na projektu Monument to Transformation.

Izložba u organizaciji Tranzita i Galerije Miroslav Kraljević

Glavni partner u projektu Spomenik promjeni: ERSTE Stiftung

Izložbu je podržalo Veleposlanstvo Republike Češke u Zagrebu

www.monumenttotransformation.org