GEOMETRIJA PETRE NOVAKOVEONDREIČKOVE

(nekoliko /neobaveznih/ napomena o radu umjetnice)

Rad Petre Ondreičkove proizlaziiz postminimalističke artikulacije prostora: upotrebom osnovnihgeometrijskih oblika, fragmentarnom redukcijom oblika ikoncentracijom na iluziju prostorne dubine ostvarene napovršini. Istodobno su to polazišne točke njezina jedinstvenogpristupa horizontu vlastite umjetničke vizije.

Odnosi oblika sa prostorom(ostvareni na crtežima, kolažima ili strukturama) premdaizvedeni jezikom geometrijske apstrakcije aludiraju na svojevrsnustvarnost: arhetip labirinta (“Labirint”, 1993; “Kadte nađem reći ću ti nešto važno”, 1995.),arhitekturu (“Sitne duše vole zauvijek nenapravljenekrevete”, 1993.), tehniku (“Mašina”, 1995; “Oljubavi”, 1996.), studije materijala (“Bazaltnastijena”, 1995.).

Prostor, odnosno, vizualizacijanjegovih oblika i mogućih ograničenja, njegovo definiranjeumjetničkim jezikom jednostavnih, geometrijskih elemenataodređenih matematičkim zakonima i tehnicističkim crtežom,supstancijalna je premisa u djelu Petre Ondreičkove.

Na svojim objektima-strukturama(“Labirinti” I - III, 1993; “Trodimenzionalnarečenica”, 1994.) autorica koristi višestruke mogućnostigranice između “unutarnjeg” i “vanjskog” i neovisno onjihovom vizualnom djelovanju razvija njihov haptički potencijalte rafiniranom dinamizacijom oblika i proporcionalnih odnosa,koji povećavaju iluziju dubine prostora, stvara jedinstvenufuziju tenzija proizašlih iz unutrašnjih odnosa.

Načinom upotrebe površinskeravnine, unutar dozvoljavajućih ograničenja dvodimenzionalnogsustava odnosa, Ondreičkova zasniva sofisticiranu igru sagledateljevim perceptivnim sposobnostima. Njena osnovna sredstva:okomita i horizontalna podjela, dijagonalna sjecišta,podvrgavanje principima matematičke i tehničke konstrukcije,artikuliraju površine njenih djela u dinamične strukture kojeomogućuju preciznu, logičnu organizaciju unutar točnoodređenog poretka što potom otvara mogućnost iluzije trećedimenzije. Površine pokazuju i utjecaje oblikovnih elemenataarhitekture. One su arhitektonske vizije pejzaža i struktura.Površine simuliraju predstavu prostora i umjetničkim pristupomapsorbiraju kvalitetu i iskustvo trodimenzionalnog prostora.Stvarni i imaginarni svijetovi kolaža uvlače nas u našuvlastitu unutrašnjost, budući da smo, dok gledamo ova vizualnoprecizna ostvarenja namjerno preneseni u zamršeni labirint,imaginarnu urbanu zagonetku, fiktivni arhitektonski kompleks.

Matematička logika Petrinihgeometrijskih i konstruktivističkih djela ponekad je namjernorazbijena ( “Dvije pogreške”, 1993.). Namjernapogreška ili lagani nesklad u preciznom poretku dovodi u dvojbusveukupnost racionalnog. Sitna devijacija putanje mijenja statuslogične konstrukcije, a slici dodaje dinamiku i u ustrojstvoformalne logike unosi prirodnost te k tome paradoksalnoharmoniju. Postavka fine raščlambe u jeziku geometrijskihstudija povezana s elementima perceptivne dvosmislenosti,harmonizira cjelokupan opus pridavajući mu osjećaj sugestivne imisteriozne igre.

Kolaž “Dvije pogreške”(1993.) otvara prostor novim nadahnućima. Slobodnoparafraziranje tvrdnje po kojoj ubica uvijek biva otkriven akonapravi barem dvije pogreške, odvodi nas u područjeknjiževnosti, posebice, detektivskih priča. Spajanje prethodnospomenutih opisa prostornih modaliteta kriminalističke priče(arhitektura, urbanizam, studije izmišljenih mašina itd) sgramatičkom konstrukcijom rečenice (nazivi radova su citati izknjiževnosti, od kojih većina ima mnogostruke aluzije i nadetektivske priče i arhitekturu/urbanizam, poput “U graduje živjelo deset miliona ljudi i svatko od njih je mogaobiti ubica ili žrtva”, 1996.) je sasvim očito. Oni supovezani elementima racionalnosti, logičnih odnosa, kalkulacijei prethodno dogovorenih pravila.

Takva podloga za nova područjainspiracije (literatura) dopušta preklapanje tehničkih ibiomorfnih kreacija. U zadnjim Petrinim radovima češćenailazimo na ljudsku figuru (“Zaslužen odmor”, 1994;“Majka i dijete”, 1995.) ili imaginarne biljke (“Egzotičnebiljke”, 1995.). Njihov sraz s asketizmom strogokonstruktivističkih prostornih oblika u kojima su smještenejoš jednom narušava doktrinu preciznosti, te stvara točkukatarze u geometrijski neumoljivom matematičkom prikazu.
Predgovor: Marija Hlavajova

životopis

Petra Novakova Ondreičkova rođena je 1968.godine u Bratislavi, Slovačka. Diplomirala je na VŠUP u Pragu,Češka i pohađala Nottingham Trent University u VelikojBritaniji. Živi i radi u Pragu, Češka.

IZLOŽBE
1992. -“REAL-UTOPICBREAKFAST”, Hradčany Prague

1992.-“ISTROPOLITANA”,Bratislava

1992.-“ORIENTAL SPIRIT INCONTEMPORARY ZURICH FLATS”, Zurich
1993. -“LABYRINTHS”, Trnava

1994. -“MARGINALIE”, Žilina

1994.-6. -“GERMINATIONS”,Breda, Warsaw, Athens, Madrid

1995. -“PARS PRO TOTO”,Bratislava

1995.-“SEN O MUZEU ?”,Žilina, Bratislava

1996. -“TROJI MOŽNOST”,Prague

1996.-Galerija “MiroslavKraljević”, Zagreb