<< natrag
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
SANJA IVEKOVIC: Polja makova/iz istraživačkog arhiva i dokumentacije projekata/

- Mohnfeld /Poppy Field/ Polje makova, 2007
(intervencija u javnom prostoru, Documenta 12, Kassel)
- White Poppy Field Guarded by Women in Black/Proposal for the Memorial to the Iraq War/Polje bijelih makova čuvano Ženama u crnom, 2007(prijedlog za spomenik ratu u Iraku,ICA, London)

Izložba ‘Polja makova - iz istraživačkog arhiva i dokumentacije projekata’ u Galeriji Miroslav Kraljević predstavlja dva projekta sagledavajući ih kao komplementarne dijelove umjetničinog istraživanja i bavljenja temom. Na izložbi ce tako biti predstavljen kolaz - nacrt projekta White Poppy Field Guarded by Women in Black koji je bio izlozen u ICA, novi video ‘Polje makova’ nastao za vrijeme Documente kao i izbor fotografija javne intervencije u Kasselu. Izlozba donosi materijal koji je umjetnica sakupila tijekom procesa istraživanja teme, fotografije koje su posjetitelji slali tijekom trajanja projekta te medijske objave o projektu.




Na ovogodišnjoj je izlozbi Documenta 12 u njemackom Kasselu Sanja Iveković izvela intervenciju u javnom prostoru Mohnfeld /‘Polje makova’. Na zelenoj je povrsini ispred Fredericianuma, centralne zgrade izlozbe, umjetnica uz pomoc stručnjaka posadila polje maka koje se sastojalo od dvije vrste biljaka- crvenog, poljskog maka (Papaver Rhoeas) i opijumskog, ljubičastog maka (Papaver Somniferum). Sastavni dio instalacije činio je i audio zapis 9 revolucionarnih pjesama koje pjevaju zborovi zagrebačke aktivisticke /lezbijske grupe LeZbor te ženske grupe RAWA iz Afganistana, a koji se dva puta dnevno reproducirao na velikim zvučnicima na javnom prostoru trga. Fridrichplatz je tako, tijekom trajanja Documente postao crveni trg koji objedinjuje razlicite simbolicke konotacije ali i omiljena lokacija fotografiranja posjetitelja izlozbe i prolaznika. Tijekom trajanja Documente posjetiteljima je takoder, putem Internet stranice manifestacije,ponuđeno da svoje fotografije pošalju umjetnici.

U svibnju ove godine, mjesec dana prije otvorenja Documente Sanja Iveković sudjelovala je na izložbi Memorial to the Iraq War u londonskom Institute of Contemporary Art. Na toj je izložbi na kojoj su predstavljeni umjetnicki koncepti spomenika, a kojoj je fokus bio rat u Iraku, Sanja Iveković načinila prijedlog projekta ‘White Poppy Field Guarded by Women in Black’ (Polje bijelih makova čuvano Ženama u crnom): umjetnica je predlozila sadnju bijelih makova na povrsini minimalnih dimenzija 20 X 10 m na u javnom urbanom prostoru, koji bi ‘cuvale’ članice britanskog ogranka organizacije ‘Women in Black’. Cuvanje bi se odvijalo kontinuirano - 24 sata dnevno tijekom sezone branja opijumskog maka, tijekom ostatka godine članice iste organizacije čuvanje organizirale prema svojim mogućnostima, dok bi se za odrzavanje samog polja brinula britanska organizacija ‘White Poppy’ (Bijeli mak) koja inzistira na mirovnoj edukaciji i alternativnim nacinima rjesavanja sukoba.


U anglosaksonskim je zemljama crveni mak postao simbol sjećanja na vojnike poginule u ratu, dok je u socijalističkim zemljama mak prihvaćen kao simbol političke borbe, otpora i revolucije. Umečući u polje na Fridrichplatzu (koji je u povijesti imao različite uloge pa između ostalog i mjesto vojnih ceremonija) opijumski mak Sanja Iveković ukazuje i na problem uzgoja maka u svrhu proizvodnje droge u Afganistanu. Danas, 6 godina nakon uspostave ‘demokratske vlade’ od strane SAD-a, Afganistan je zemlja gdje se proizvodi 92 posto svjetskog opijuma i ujedno mjesto na kojem su žene često izravne žrtve ilegalne preprodaje istoga.
Kao i u mnogim svojim dosadasnjim radovima Sanja Iveković i u ovom je projektu surađivala s feminističkim i aktivističkim organizacijama – zagrebačkom inicijativom Le Zbor cije partizanske i revolucionarne pjesme iz drugog svjetskog rata ukazuju na potencijal otpora, jednako kao i pjesme koje izvode članice organizacije RAWA (The Revolutionary Association of the Women of Afghanistan).

. . .
Izlozba fokus stavlja na diskurzivni i istrazivacki dio projekta te na prezentaciju selekcije materijala koji nisu nasli svoje mjesto u mastodontskoj izlozbi diktiranoj reprezentabilnoscu poput Documente. Primarno, izlozba donosi materijal iz istrazivanja umjetnice razotkrivajuci procese nastajanja i pozadine projekta. Ne manje vazno, izlozba Polja makova: iz arhiva istrazivanja i projektne dokumentacije, upucuje na bavljenje umjetnice visestrukim simbolickim potencijalom biljke maka kroz povijest i sadasnjost te se dotice sire i globalne problematike ilegalne proizvodnje i preporodaje droge koja je izvor enormnog profita, i nasuprot tome mogucnosti koje bi pruzilo legaliziranje uzgoja maka u zdravstvene svrhe a koji bi donio poboljsanje kvalitete zivota malih Afganistanskih poljoprivrednika. Jednako tako materijal na izlozbi govori o utjecaju koji ilegalna proizvodnja i distribucija, diktirana neujednacenim ekonomskim i politickim pozicijama u vrijeme ekstremne neoliberalne kapitalisticke matrice ima na globalno stanje ljudskih prava, preispituje odnose ali i implicitno dovodi u vezu tugovanje, ili pak stvarni potencijal revolucije i otpora stanju svjetskog poretka kao saveza kapitalizma i liberalne demokracije. Dokumentacija implicira brutalnost djelovanja moci vodjene kapitalom zamaskiranu i opravdanu postojanjem imaginarne prijetnje i perzistentnosti izvanrednog stanja s jedne i bespostedne eksploatacije (ne)prilika tzv. trecih zemalja s druge. Projekt suptilno ironizira melankoliju ljevice koja oplakuje revolucije proslosti i koja nikako da shvati da revolucionarna misao ne treba imati uporiste u stvarnom, dozivljenom i proslom, vec u onom jos nepostojecem, u onome sto se tek treba dogoditi. Makovi tako ne aludiraju na Marxove usporedbe opijata s religijom gdje jedno i drugo pruzaju tek privremeno olaksanje, ne aludiraju na opijum za narod. Oni pozivaju na reevaluaciju revolucionarnog diskursa putem upotrebe kolektivno poznate ikonografije dvostrukog znacenjskog koda u vrijeme sveopce devalvacije vrijednosti ideja, istovremeno povezujuci potrebu globalnog otpora s tragedijom i apsurdom rata i palih zrtava u ratu za naftu na Bliskom istoku.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .


Sanja Ivekovic zivi i radi u Zagrebu. Tijekom 70-tih pocela je izlagati ekstenzivno, stvarajuci u mediju foto kolaza, videa, performansa i instalacije. Njen se rad u 90- tima fokusirao na kolaps socijalistickih rezima, tranzicijsku korupciju te prava zena. Njeni su radovi ukljuceni u izlozbe poput Documenta 12 i Documenta 11 General Alert, Fundacio Antoni Tapies, Gothenburg Konsthall (2007); Kölnischer Kunstverein, “Public Cuts”, Galerija P74 (Ljubljana, 2006); “Open Systems: Rethinking Art c. 1970”, Tate Modern (London, 2005); “Die Regierung”, Secession (2005); “Women’s House”, Palazzo Ferreri, (Genoa, 2004); Documenta 11 (Kassel, 2002); “Personal Cuts”, NGBK (2002); Galerie im Taxispalais (Innsbruck, 2001); “After the Wall”, Moderna Muset (1999/2001); Manifesta 2 (Luxembourg, 1998).

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .



- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Vrsta programa: izložba
Vrijeme trajanja: 19.12.2007. - 25.01.2008.
















|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|

|
|
|
|
|
|
|
|

|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|




|
|
|
|
|
|