<< natrag
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sergej Bulić: Grafike

Mezzotinta, aquatinta, vernis-mou, bakropis, suha igla,reservage, tehnike koje danas Sergej BULIĆ majstorski koristi zapostavljene su od velikogbroja suvremenih grafičara. Zašto? Jedan je od razloga sigurno i to što te grafičketehnike traže brižno njegovanje i sasvim osobit senzibilitet, traže znanje, hrabrost zasvojevrsni eksperiment, ali i smisao za odgodu užitka spoznaje. Erupciju umjetničkihvizija, čini nam se, lakše je donijeti neposredno iz ruke, osim ako je u pitanjuosobnost izuzetnoga grafičkoga senzibiliteta kakvoga susrećemo i u Sergeju Buliću.

Područje interesa i preokupacija ovoga umjetnika sežeod najtananijih spoznaja erotskoga i čulnoga, do kontrastnih vizija zemlje i svemira.Koristeći se tehničkim prednostima spomenutih grafičkih tehnika, mladi je grafičarsretno objedinio senzibilitet i osobnu čulnost, ostvarivši izuzetna djela u kojima jesebi definirao dileme i oslobodio začudnu energiju, a nama ukazao na mogućnosti sretnekoordinacije osjetilnoga, spoznajnoga i metjerskoga.

Mekana tkiva, okamine, zračni prostori, obline imješine, motivi su iz potsvijesti koje dosljedno donosi, analizira i podastire kaomisaonu potku, ali prije svega s namjerom da izazove čulnu reakciju, doživljaj, a potomspoznaju. Začudno je da umjetnik takova senzibiliteta upravo preko medija, skoro magijompolučuje silinu osjećaja na granici svijesti i potsvijesti, između stvarnoga iimaginarnoga. Grafički ciklus nastao između 1991. i 1994. godine siguran je temeljumjetnika koji svojim djelom već sada popunjava dio praznine na području tradicionalnogagrafičkoga izraza u nas.

Kad se 1991. godine pojavio prvi put na Zagrebačkombijenalu grafike u Kabinetu grafike HAZU, uočili smo rad koji je obećavao, s grafikom“Bez naslova” brižljivo označenom brojem 6/7 kao da je želio jasno označiti smjerkretanja i najaviti osobne mogućnosti. Danas sasvim sigurno znamo da to djelo nijerezultat slučaja, (kao što se obično misli ako je posrijedi studentski rad), negosiguran iskorak u samosvojan umjetnički izraz.

Elipsoidna mješina punjena zrakom, pritisnuta ostvarujehorizontalne mekane pregibe koji ocrtavaju podatnu zračnu tvarnost unutrašnjosti inapetu površinsku opnu.

Tijekom slijedeće godine podastire nam mekana tkiva,okamine, mješine, ali i beskonačne zračne prostore. Aquatinta “Između njih”,“Poljubac”, u kombinaciji s bakropisom pokazuju čudesni osjećaj za epidermu, mekoćuoblika i puti, te fine pregibe oblina. Iste vizije dograđuje slijedeće 1992. godinetakođer posredstvom tehnike aquatinte, sažimajući u grafičkome listu “Sve”simboliku neba i zemlje, žene i sunca u sveopćem prostranstvu. Umjetnik umije na istomlistu, koristeći tehničke mogućnosti, fino diferencirati kamene tvrde porozne elementeod prozračnih i mekih tkiva. “Gola dagnja” ili “Jutro” duboke su i snažne spones iskonsko erotskim i doživjelim. “Gola dagnja” je i prava školjka u svojojtvarnosti i muško-žensko spolovilo u mekoći i podatnosti. I ako bi se tražileasocijacije koje sežu daleko u djetinjstvo, sasvim sigurno je život s morem presudnoobilježio kreativni impuls ovoga umjetnika.

Svakako ovom prilikom treba istaknuti “Nadživjeliprostor” (Vernis-mou, aquatinta 1993.). Zahvaljujući znanju i čulu, upravo tajnama ovegrafičke tehnike, dosegnuta je izvanredna diferencijacija tvarnosti mekane mješine,okamine vala i zračnoga prostranstva.

Kroz ovaj izbor, umjetnik je pokazao da umije uskladitihtijenja s unutarnjim diktatom kreativnoga impulsa i mogućnosti odabrane grafičketehnike.

predgovor: mr. Slavica MARKOVIĆ

životopis

Sergej Bulić rođen je 1968. godine u Zagrebu. Akademijulikovnih umjetnosti u Zagrebu završio je 1993. Godine pri grafičkom odjelu, u klasiprof. Frane Para. Od 1994. Godine član je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

SAMOSTALNE IZLOŽBE
1988.
Galerija Concordia, akvareli i ulja
1989.
Galerija Doma gospodarstva V.G.
1992.
Galerija knjižnice Vladimir Nazor, grafike i crteži
1992.
Galerija Kluba Šibenčana
1993.
Galerija V.N. knjižnice Vladimir Nazor
1994.
Galerija V.N. knjižnice Vladimir Nazor
1996.
Galerija “Miroslav Kraljević”

NAGRADE
1993.
“Posebno priznanje žirija” na 18. Zagrebačkoj izložbi grafike
1994.
Nagrada Zagrebačke banke



SKUPNE IZLOŽBE
1992.
Galerija Studentskog centra
1992.
17. zagrebačka izložba grafike
1992.
Galerija “Ana Katarina”, dvorac Nova Kraljevica - Frakopan, Izložba studentske grafike
1992.
Galerija V.N. knjižnice “Vladimir Nazor”, Izložba studentskih radova
1992.
Galerija Gradec, “Oči istine”
1993.
Gradsko kazalište “Zorin dom”, Karolovac
1993.
The First International Print Biennal, Mastricht
1993.
18. zagrebačka izložba grafike
1993.
Rim, Dom hrvatskih hodočasnika
1993.
Galerija Gradskog muzeja Bjelovar “Gzalum”
1993.
Osijek, Izložbena dvorana “Waldinger”, Tvrđa
1994.
International Print Triennal, Cracow ’94.



IZLOŠCI
1. “BEZ NASLOVA” mezzotinta, aquatinta 500 x 700 mm
1991.
2. “IZMEĐU NJIH” aquatinta, bakropis 378 x 599 mm
1991.
3. “GOLA DAGNJA” aquatinta 515 x 705 mm
1992.
4. “BEZ NAZIVA” vernis-mou 688 x 470 mm
1992.
5. “BEZ NAZIVA” aquatinta 860 x 672 mm
1992.
6. “JUTRO” aquatinta, ruleta 843 x 674 mm
1992.
7. “BEZ NAZIVA” aquatinta 533 x 782 mm
1992.
8. “BEZ NAZIVA” aquatinta, mezzotinta 912 x 672 mm
1992.
9. “NEDOČEKANO VRIJEME” aquatinta, reservage 1063 x 790 mm
1993.
10. “ĆUD” vernis-mou, suha igla 750 x 1020 mm
1993.
11. “NADŽIVJETI PROSTOR” vernis-mou, aquatinta 677 x 771 mm 1993.
12. “1983. OBIČAN DAN” aquatinta 1000 x 529 mm
1993.
13. “BEZ NAZIVA” vernis-mou, aquatinta 590 x 590 mm
1994.
14. “PORTRET ZNAKA” vernis-mou, aquatinta 690 x 500 mm
1994.
15. “BEZ NAZIVA” aquatinta 800 x 600 mm
1994.
16. “BEZ NAZIVA” vernis-mou 690 x 500 mm
1994.




- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Vrsta programa: izložba
Vrijeme trajanja: 26.01.1996. - 13.02.1996.



|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|

|
|
|
|
|
|
|
|

|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|




|
|
|
|
|
|