Sonja Vuk: Do you love me?

instalacija/installation, 2000-2002.  

Instalacija je sastavljena iz 11 objekata/Installation is composed of 12 objects: „Voliš li me?/Do you love me?“, „How far can we go? „, „Take me as I am“, „Bit ću sve što želiš/I’ll be what ever you want me to be“, „Mjesto mog djetinjstva/The place of my childhood“, „Should I stay or should I go?“, „Do you think I’m sexy?“ „Domaćica/Housewife“, „„Don’t imitate. Inovate.“ , „Košulje/Shirts“, „Vješalice/Hangers“.  Materijali/Materials:metal, boja/paint, tekstil/textile, silikonski kit/silicon putty, latex, spužva/sponge, žileti/blades, vuna/wool,etc.

________________________

Jedan od fenomena suvremene umjetnosti, uz pluralizam pristupa i umjetničkih praksi koje danas postoje, činjenica je da se dio umjetnika danas bavi materijalizacijom svog pogleda na svijet kroz prizmu vlastitog ega. Pri tome valja imati na umu da je ovakav umjetnički transfer u svom karakteru subjektivan i analitičan (padaju mi na pamet dnevnici gdje se taj odnos individualno-univerzalno kristalizirao, kao kod fotografskih dnevnika, na primjer, ili onih pisanih) te da svaki od njih nosi sa sobom niz različitih konotacija i slojeva suvremenosti.

Umjetnička metoda Sonje Vuk sastoji se u pronalaženju rješenja i korištenju „različitih materijala za objašnjenje odnosa između predmeta i prostora kako bi stvorila krug sugestivnog i uvjerljivog mentalnog prostora i refleksivnih stanja“, bilo da se radi o instalaciji sobe gdje istovremeno integrira dualitet opasne i „vruće“ atmosfere ili tipu muškarca Cheater, Businessman…  Žarište interesa Sonje Vuk već duže vrijeme je ljubavni odnos između muškarca i žene. Posebno konstruiranim objektima – zečica u sexy pozi kojom je asociran zavodljiv i poželjan izgled, sado-mazo maska s ogledalima na mjestu očiju za ilustraciju pretvaranja, sakrivanja nesigurnosti i nesavršenosti u ljubavnom odnosu (Take me as I am), burma u obliku zamke za male životinje (Should I stay or should I go), zatvorska kugla s likom Mickey Mausa – vrlo je precizna u izrazu realnosti održavanja veze „iz drugih razloga“ (Volišli me?).  Dok se žene bore protiv nerealističnih očekivanja koja nam nameću društvo, modni časopisi ili film, muškarci se zaokupljaju mislima o moći, posjedovanju. Sonja Vuk intenzivno se i inteligentno bavi problemom uloge žene u društvu i prisutnim raskorakom između iluzija i imperativa za savršenim igranjem uloge domaćice, zavodnice i žene s karijerom….  Želi da se pozabavimo suočavanjem s pitanjima predaje i obaveze te prihvaćanja ovih uloga što izaziva u najinitminjoj razini ženske psihe niz agona (borbi) koji ponekad vodi do potisikivanja vlastite kreativnosti, a time i ženina identiteta.  Element dualiteta ironična dosjetka – izazivanje osjećaja nelagode, kojim se umjetnica vješto koristi, konkretno, naglašavanjem efemernosti predmeta i u tom smislu poistovjećivanjem emocija s njima, začin su čitave priče.  

Iva Brezovečki-Biđin

_________________________

Ne bez razloga, jedna od najčuvenijih sprava za mučenje, odnosno sporu i bolnu smrt, imala je oblik ženskog tijela. „Željezna djeva“ (Iron Maiden) iz Nuremburga metalna je statua žene s dva lica: jednog sprijeda, zatvorenih usta i pogleda sažaljenja upućenog prema vlastitoj unutrašnjosti; drugog straga, zatvorenih očiju i blago rastvorenih usana kao da nam nesto želi šapnuti. Oko vrata joj visi zlatna ogrlica, a između otkrivenih grudi, dok je zatvorena, jedva je vidljiv uzak prorez. Kada rasiri ruke, vidljiva je njena unutrašnjost potpuno ispunjena bodljama, dizajnirana tako da stotinama čavala nanosi nezamislivu bol, ali ne i da ubije. Prva upotreba nuremburške Željezne djevojke zabilježena je 14. kolovoza 1515. godine kada je njenim zagrljajem kažnjen izvjesni krivotvoritelj novca – muškarac. Nije samo potpuno izboden, nego i zarobljen u tijelu žene! Svaki opis ove naprave ispočetka je erotičnog prizvuka da bi se razriješio u smrti (odnosno sadomazohizmu).  

Većina objekata koje izlaže Sonja Vuk u manjoj su ili većoj mjeri posljedica S& M ikonografije današnjeg društva, institucija moći, zarobljeništva, represije, kazne i boli, a sačinjeni su transformacijom onih predmeta koji obično dijagnosticiraju želju za ljepotom, spolnom privlačnošću ili pak želju za sigurnošću i pripadanjem. Medutim, većina njih ispočetka krije zamke i neki oblik (ili mogućnost) represije. Naime, za očekivati je da će nam se transformacija ovih predmeta na prvi pogled činiti bolnom ili šokantnom, ali njihova namjena nije simbolički drastično narušena povećanjem fizičke opasnosti. Oni, naprotiv, samo nude daljnju mogućnost izbora, klizanje modnog koketiranja sa S&M, ukrasa za tijelo i oznaka pripadanja jošdublje u „pravu stvar“ kao što naziv jednog od radova kaže: „How far can we go?“  Iako se u njenim radovima itekako može govoriti o tematiziranju položaja žene, zanimljivo je da im Sonja isključivo pridaje intimno značenje i posvećuje ih konkretnim situacijama i iskustvima u ljubavnoj vezi. Za nju je to neka vrsta obreda: šivanje i pletenje sredstava torture je poput pokušaja uživljavanja u ulogu domaćice križane s demonskim likom Freddya Krugera. Sjećate li se scene šivanja rukavice s početka filma ili pletenja strave iz, na prvi pogled, sigurnih i nevinih situacija i institucija, obiteljskog doma, dječje sobe, ambulante, škole? Sve one, začudo, imaju ulaz u neku kotlovnicu gdje ništa nije tako kakvim se čini jer sanjamo upravo onda kada mislimo da smo budni. Posjetitelj galerije nalazi se u neugodnoj ulozi uljeza, ima slučajni pristup nečijoj privatnoj garderobi (podrumu, kotlovnici iz filma, podsvijesti). Čak i etikete za dijagnozu i vrijeme smrti su tu, jedino nedostaje tijelo; vlasnik odjevnog predmeta i njegov autor sada je odsutan i tako privremeno oslobođen traume njegova tereta.  Nuremburška Željezna djevojka uništena je za vrijeme savezničkog bombardiranja 1944. godine, ali po muzejima i kolekcijama širom katoličke Europe nalaze se brojne njene rođakinje. Sredstvo zločina dano je svima na uvid, željezne dame šire ruke i grudi razotkrivajući bodeže, ali krv je isprana, a tijelo žrtve je skriveno.  

Marko Golub

____________________________

Česti raskorak između snova i realnih, vremenom i društvenim stavom nametnutih (ne)mogućnosti dovodi nas do sitnih neuroza, potiskivanja, mijena ponovnih rađanja i „malih“ smrti.  To se obično odražava u odnosu u kojem smo najosjetljiviji – u ljubavnoj vezi. Žene, tada, često upadaju u zamku života „izvana“ – odlažu zadovoljenje svog tajnog, oslobađajućeg kreativnog i romantičnog duha pa žive po diktatu medija, „za život presudnih“ savjeta iz ženskih časopisa…  Takav površan način života stvara fiksaciju na neprekidnu „doradu“ u vidu svega što slijedi suvremeni trend opsesije mladošću i ljepotom.  Time se život lako svede na prosječnost postavljanja limbičke povezanosti s „našim“ muškarcem u centar života, na strah od odbacivanja i samoće koji nas tjera na ugađanje i prilagođavanje.  Istovremeno, gubi se vlastiti identitet odbačen od same vlasnice poput starih predmeta u garderobi, kao mrtvo meso u mesnici ili mrtvačnici; zaboravljeni predmeti u kemijskoj čistioni.  Ono što ostaje kao posljedica, osjećaj je neispunjenosti i praznine.  Čini se da je jedini izlaz opredmetiti te intimne trenutke, izložiti ih javnosti, ogoliti i ponuditi na konzumaciju i identifikaciju.  Tako se neutraliziraju, prestaju tinjati.  To je uobičajena priča o privlačnosti onog što je na „sigurnoj udaljenosti dok tek maštamo o tome te „mračna strana ljepote“ – sve ono što nas plaši i odbija kad ono „privlačno“ živimo, upoznamo i zavolimo – izbliza.  

Sonja Vuk

 _______________________

CURRICULUM VITAE

Rođena: 1966. Ludbreg, Hrvatska, 1984. škola primijenjenih umjetnosti, Zagreb  1995. Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb 1996. Academie Voor Beeldende Vorming, Faculteit der Kunsten  -Hoger beroepsonderwijs, 3 dimensionale vormgeving  Tilburg, Nizozemska  (Akademija za umjetničko obrazovanje,  Diplomski studij, trodimenzionalno oblikovanje)  Academie Voor Beeldende Vorming,Faculteit der Kunsten  -Post-hoger beroepsonderwijs, 3 dimensionale vormgeving, Tilburg, Nizozemska  (Akademija za umjetničko obrazovanje,  Post-diplomski studij, trodimenzionalno oblikovanje)   <strong>Izložbe: grupne 1988. Svibanjski susreti ‘88, Hrvatski školski muzej, Zagreb  1989. Osmi zadarski salon mladih, Galerija umjetnina narodnog  muzeja, Zadar (performance)  -Izložba radova studenata ALU,galerija „Vladimir Nazor“, Zagreb  -XXI. Salon mladih (otkupna nagrada Sveučilišne biblioteke), Zagreb  1990., -XXV. Salon lijepih umjetnosti, Zagreb  -XXII. Salon mladih, Zagreb  1992., -XXIII. Salon mladih, Zagreb  -XXXII. Annale, Poreč  1996., -Završna izložba studenata, Akademija za umjetničko obrazovanje,  Tilburg, Nizozemska  1997., -Institut suvremene umjetnosti Dunaujvaros, Mađarska  „Who by fire?“ sa: Boris Bakal, Darko Fritz, Kristina  Leko Fritz, Tomo Savić-Gecan, Slaven Tolj  1998., -33. zagrebački salon, Zagreb („Protect me from what you want“,  intervencija u gradu)  2000. „Women of the world“, White Columns, New York,SAD  Flint Institute, Michigan, SAD  2001. „Women of the world“, Volvo Showroom, Stockholm, švedska  University of Maryland Gallery, SAD  University of New England, SAD  Tucson Museum, Arizona, SAD  -36. zagrebački salon, ( „for Ladies only“), Zagreb  2002. „Women of the world“, YWCA Gallery, Cincinnaty, Ohio, USA   <strong>samostalne 1990. – Crteži, Kino klub Zagreb, Zagreb  1992. -Studio galerije Forum, Zagreb  1997. -Galerija proširenih medija („Prolazna soba“), Zagreb  -Galerija SC („Spavaća soba“), Zagreb  2000. -Galerija Karas, („Koji je vaštip muškarca?“),Zagreb adresa: ul. Miroslava Krleže 15, 49000 Krapina, 098/625400, mailto: sonjavuk@MailCity.com, sonja.vuk@kr.tel.hr