predgovor Klaus Blanc:

Svijetlo od tamnog se polako odvaja, pred našim očimapostepeno nastaju sjenke tijela i predmeta:

Ranjivo, prepuno dirljive putenosti, prolazeći poredprkosnih parola na zidovima koji se ljušte, mladog boksača nešto odvlači u tamu.

“La Esperanza”, “Nada”: Fotografije Wolfa Böwigaiz jednog kubanskog boksačkog kampa.

Sa svjetlucavim tropskim svjetlom iza leđa, neusiljenomusredotočenošću provlači vezice kroz rupice začarano svjetlucajućih sportskih cipela- jedan ljubazni div samozaboravno čeka svoju borbu.

Slike sjena prepune magične, melankolične ljepote.

Izvješća zapadnih medija o Kubi kreću se rutinskimputovima svijesti: Čamci s izbjeglicama, ljudi sa štedljivo racionaliziranomhranom, ugnjetavanje i despotizam.

Svakog sata CNN-kultura emitira stravične vijesti o ovomotoku u Karipskom moru koji su svi zaboravili.

Pregrijane utopije, nekadašnje nade u revolucionarnimodel razbile su se o tvrde činjenice gospodarske depresije, političko ugnjetavanje iprogone.

Ikone revolucije, koje su na Zapadu već odavno mutirale upop-zvijezde, na Kubi još uvijek sveprisutno ukrašavaju tužnu svakodnevnicu ulica itrgova. Izmakle svakom povijesnom značenju, njihova imena u potrošačkoj abecedisvjedoče o obratu odnosa: Che kao Chevignon.

Na Kubi uhranjeni turisti u Che-majicama sa svojim foto ivideo kamerama vrebaju iscrpljene Kubance kako čekaju u redu.

“U suprotnostima leže nade” glasio je moto B. Brechtaza njegovog izgnanstva u Danskoj.


Fotografije s Kube njemačkog fotografa Wolfa Böwiga, triformalno ali i sadržajno krajnje različite fotografske perspektive na ovaj tropski otoki njegove ljude, daju naslutiti presjek socijalne stvarnosti koja izmiče ishitrenomocjenjivanju i kategoriziranju. Ove fotografije izvještavaju o socijalnoj stvarnosti kojumi na Zapadu iz navike nazivamo propalom.

Lišene unaprijed stvorenih istina, bez razigranihimpresija, bez ispraznih nadanja u revoluciju, slike Wolfa Böwiga, njegova serija izboksačkog kampa “La Esperanza”, gradskih dvorišta i zaboravljenih kutova Havane,preko kubanskih seljaka svojim poetski škrtim slikovnim jezikom nadilaze binarni kodopažanja zapadnih medija.

Böwigovi fotografski radovi impregnirani su skromnomsuzdržanošću njegova formalnog umijeća honoriranog brojnim međunarodnim nagradama.

Oni dobivaju na snazi kroz strpljivost i usredotočenostkoje on poklanja onome što mu stoji nasuprot. Ljudi koji usprkos svakodnevnoj borbi zaživot ne nestaju iza maske bezimene žrtve. Na njegovim fotografijama ljudi nisu šifreunaprijed smišljenih opažanja, nisu žrtve ili počinitelji, ne predstavljaju nitisocijalizam, niti nadu, niti očaj. Oni su djelatni subjekti u svojoj ljupkosti idostojanstvu.

Tijela vaccerosa obilježena teškim radom još uvijekisijavaju ponos prevladanog ropstva.

Wolf Böwig često koristi široki kut pa takofotografiranom objektu otvara prostor u kojem se ovaj može sam suvereno definirati kaopojedinac.

Slap prljave vode od čišćenja koji precizno pada nizkatove zgrade u nekom gradskom dvorištu opisuje tako socijalni radijus mladih Kubanki.

Oprezno, višemjesečno približavanje ljudima i njihovimživotnim uvjetima tipično je za Böwigovo djelo.

Vrijeme je za njega odlučujući preduvjet pri nastajanjuistinske fotografije. Fotoreporteri koji jure oko globusa s jednog kriznog područja nadrugo, neprestano u potrazi za ekskluzivnom fotografijom, osobnu senzibilnost žrtvovalisu profesionalnom pritisku i cinizmu pa previđaju ono bitno.

Ovakav stav povezuje Böwigove fotografije današnje Kubes njegovim prijašnjim radovima. Bile su to fotografije iz zaboravljenih gradskihdvorišta vlasti, iz područja obilježenih netom utihnulim borbama i ratovima za kojesvjetska javnost pokazuje još samo vrlo malo interesa.Posljednjih godina su to bila prvenstveno fotografska izvješća iz rasutog,agonizirajućeg Afganistana, ali i reportaže iz Alžira i ratom zahvaćenih područjabivše Jugoslavije.

Fotograf i čovjek Wolf Böwig poklanja bratsku i sućutnupozornost bezimenima, “prokletnicima ove Zemlje”, kako ih je Franz Fanon opijenrevolucionarnom nadom jednom nazvao. Istinitost i kvaliteta mnogih njegovih fotografijanapajaju se upravo s tog izvora.

Kubanska revolucija je vođena za obespravljene ibezimene, obećala im je ljudskiju budućnost, ulila im je nadu. Stoga za njih nema drugoghistorijskog opravdanja ni drugog mjerila do ispunjenja tih obećanja. Fotografije s KubeWolfa Böwiga nam bez uzbuđenja sugeriraju ovakav zaključak.
prijevod: Snježana Rodek

ŽIVOTOPIS
Wolf Böwig, rođen u Hannoveru, 28.3.1964.
studirao matematiku i filozofiju u Berlin
od 1/93 reportažna fotografija
1993. Lourdes, Bosna
1994. Pakistan
1995. Kuba
1996. Afganistan, Pakistan
1997. Afganistan
Od 1996 član je LOOKATPHOTOS/Švicarska
osnivač i član Reporters sans frontiers/njemačkasekcija

IZLOŽBE
Hannover, Galerie Chim
Hamburg, Museum für Fotografie
München, Zentrum Gasteig
Hamburg, München, Frankfurt, Berlin, Köln, 100 fotografija za slobodu tiska/sReporters sans frontiers
Hannover, Berlin/Afghanistan,
Zagreb, Kulturno Informativni Centar
Zagreb, Galerija “Miroslav Kraljević”, Kuba
itd.

NAGRADE
1995.- Fuji Euro Press Award/Feature
1995.- Fuji Euro Press Award/Feature
1995.- Grand Prix du reportage humanitaire/CARE France
1995.- awarded work at the international panorama award/Linhof, Germany
1997.- nominiran za Njemačku fotografsku nagradu/DG BankStipendium


Kao fotograf radi za:
Stern, DU, Neue Züricher Zeitung, Facts, schwarzweiss, taz, Time Asia, Liberation, ElPais magazine, Weltwoche itd.


IZLOŠCI
“LA ESPERANZA I”, crno-bijela fotografija,1995.
“LA ESPERANZA II”, crno-bijela fotografija,1995.
“HAVANA I”, crno-bijela fotografija,1995.
“HAVANA II”, crno-bijela fotografija,1995.