Kada na počecima umjetničke karijere uspjeh izostaje, korak od umjetničkog djelovanja prema nedjelovanju je lako prijeći. Tako lako, da ponekad treba vremena da se shvati da je taj korak već napravljen. No, što se događa kada uspješni umjetnici, visokopozicionirani u umjetničkom svijetu odluče prestati s umjetničkim radom? Da li se takav postupak treba čitati nužno kao kraj karijere ili pak kao radikalan statement usmjeren prema umjetničkom svijetu? Nije li moguće nakon umjetnosti baviti se naprosto nečim drugim?
– – – – – – – – – – – – – – – – – –
Kada govorimo o uspješnim umjetnicima koji odluče prestati proizvoditi umjetnost, mogli bismo reći da je riječ o odluci da „iziđu“ iz svijeta umjetnosti. U ovakvom istupanju Krist Gruythuysen detektira umjetnike koji sebe ili čine sve manje vidljivima kroz svoj rad kako bi konačno odlučili u potpunosti prestati producirati ili pak čine radikalni rez (kao Lee Lozano u General Strike Piece, kada odlučuje da više neće pohađati javna događanja vezana uz svijet umjetnosti te konačno u Drop Out Piece, kada prekida svaki kontakt s umjetničkim svijetom odlazi živjeti u Dallas). Ponekad umjetnici počnu misliti da umjetnička proizvodnja više nije instrument kojim mogu funkcionirati i djelovati u društvu (Anna Winteler) dok nekima radovi postaju „staromodni’, kao u slučaju Ferdinanda Kriweta koji je odbio nastojati održavati korak s novim tehnologijama i koji je zaključio da je rekao što je imao u svijetu umjetnosti, te danas radi kao trgovac nekretninama…
Je li promjena uistinu moguća? Može li se na umjetnika gledati kao na profesionalca nakon što je njegova uloga bila apstraktizirana posljednjih stotinu godina? Da li je stvarno nemoguće na odluku o odustajanju od umjetnosti gledati kao na privatnu odluku umjesto da ju se nužno promatra kao radikalan statement koji proizlazi iz kompleksne fuzije umjetnosti i života, te koje su posljedice umjetničkog koncepta koji implicira potpunu nevidljivost i „nestajanje“?
Projekt Arhiviranje nestajanja istražuje ovaj fenomen. Arhiv je u neprestanom nastajanju, a njegova je prva javna prezentacija popraćena simpozijem uz sudjelovanje umjetnika, kustosa i teoretičara u centru Platform Garanti u Istanbulu. Sljedeći simpozij održat će se u New Yorku krajem godine, projekt će se zaključiti 2007. godine u Amsterdamu, gdje ce kompletan arhiv biti predstavljen uz prateću publikaciju s tekstovima svih uključenih u projekt.
Gostovanje Krista Gruythuysen, uz predstavljanje projekta Arhiviranje nestajanje ima za cilj i upoznavanje s lokalnom scenom, umjetnicma i kustosima zainteresiranima za fenomene „nestajanja“.
